Otišli na godinu, a prođe život

Prije tačno 50 godina je Njemačka potpisala sporazum s bivšom Jugoslavijom o vrbovanju radne snage. Mnogi jugoslavenski gastarbajteri su došli na godinu-dvije – i ostali čitav život.

  • Vijesti
  • Region


Žičana ograda, policajci s automatskim puškama i psima čuvarima, strogi pogledi i uniforme, koje su podsjećale na logore iz Drugog svjetskog rata. To su prvi utisci tada 19-godišnje Bosiljke Schedlich koja je prije tačno 50 godina kao gastarbajterka došla u Berlin.

Avion je sa grupom jugoslovenskih radnika s kojima je i Bosiljka stigla sletio prvo u Istočni Berlin, a zatim su autobusom odvezeni u privremene domove preko granice u Zapadni Berlin, dobro se sjeća Bosiljka Schedlich. Tamo ih je čekalo još više ratnih rana: "Vidjela sam tragove rata i na licima mnogih usamljenih žena koje su šetale same s psima. Vidjela sam ih i na ljudima kojima su falile ruke ili noge, mnogim muškarcima koji su u invalidskim kolicima gurani kroz grad i pritom sam se pitala: Gdje su oni proveli rat?", kaže ova 69-godišnjakinja.

I u suterenu doma u kojemu je bila smještena skupa s oko 1.200 drugih Jugoslavenki su stanovali protjerani Nijemci iz Istočne Pruske i Šlezije.

"Za mene je to bio susret s prošlošću koju su doživjeli moji roditelji", kaže Bosiljka.

Ali, o prošlosti ona u tom trenutku više nije htjela previše razmišljati, jer je u Njemačku došla radi svoje budućnosti, kako bi zaradila koju marku za fakultet koji je htjela upisati.

"Na godinu dana sam došla, ali ta godina jednostavno ne prolazi", šali se ova bivša gastarbajterka koja upravo provodi "penzijski staž" u jednoj trošnoj kućici na hrvatskom ostrvu Šipanu.

Renoviranje te kućice koja se nalazi nasred ostrva je za nju i u neku ruku osjećaj "povratka korijenima". Ova Dalmatinka je kao Bosiljka Grgurević rođena u Splitu. Kao dijete je živjela u jednom selu Dalmatinske zagore i u Kaštelima, a nakon mature se odlučila – kao i mnogi njeni sunarodnici– svoju sreću okušati kao gastarbajterka u Njemačkoj. Isprva je radila u jednoj fabrici, ali je već nakon pola godine postala prevodilac u jednom domu za žene.

Sve do tog trenutka se njena gastarbajterska priča ne razlikuje puno od onih priča mnogih drugih iz bivše Jugoslavije. Ali, Bosiljka Schedlich je krenula drugim putem. Pola plate je uložila  u kurseve njemačkog jezika, zatim je dobila bolje poslove i upisala fakultet u Berlinu. "Život me uzeo pod svoje i uopšte nisam razmišljala o povratku", kaže Biserka.

Mnogi njeni sunarodnici su, međutim, ostali u nekoj vrsti "gastarbajterskog modusa", jer su se i sami smatrali samo gostujućom radnom snagom, kaže socijaldemokratski zastupnik u njemačkom parlamentu (Bundestagu) Josip Juratović.

"Ta prva generacija gastarbajtera je mislila raditi nekoliko godina, nešto novca uštedjeti i zatim se vratiti".

Juratović je i sam bio gastarbajter. Njegova majka Katarina je takođe bila među onim gastarbajterkama koje su 1968. došle na privremeni rad u Njemačku. Ona je dobila posao u jednoj fabrici konzervi, a sin je odrastao u domovini kod bake i djeda – sudbina koju su dijelile mnoge porodice tih godina. Nakon završene osnovne škole, Josip Juratović odlazi kod majke u Njemačku i u blizini Heilbronna izučava zanat za automehaničara.

Nakon toga je više od 20 godina radio kao radnik na traci, prije nego je započeo svoju političku karijeru u Berlinu. Svoju migracijsku priču Juratović opisuje sljedećom rečenicom: "Došao sam kao gastarbajter, postao zatim migrant, a danas sam Nijemac migracijskog porijekla".

Ta rečenica je, međutim, indikativna i za mnoge druge ljude iz bivše Jugoslavije kojih u Njemačkoj ima više od 1,5 miliona, a koje se često naziva grupnim imenom "Jugosi".

Tim gastarbajterima je 80-ih godina postalo jasno da povratka u domovinu nema, kaže Juratović, i zbog njihove djece koja su u međuvremenu pohađala škole, odlično govorila njemački jezik i koja su se sve više udaljavala od onog društva iz kojeg dolaze njihovi roditelji, a koje su poznavala samo iz vremena ljetnih raspusta. "To je bila prva spoznaja da se neće vratiti. Druga je, nažalost, za ljude iz bivše Jugoslavije bila rat na tim područjima, kad je mnogima postalo jasno da zaista nema povratka", kaže Juratović.

Tako su se ti ljudi našli pred još jednim velikim izazovom: integracijom. Njemačko društvo je, međutim, smatralo da je ta marljiva migrantska grupa već sama integrisala. Razlog tome je što se kulturološki ljudi s tog područja ne razlikuju puno od Nijemaca, a i izgledom su „nevidljivi“ u njemačkom društvu i ne upadaju u oko, napominje Juratović.

(DW)

KOMENTARI19
POŠALJITE PORUKU

blbl

12.10.2018 11:32

Oni su tada barem otisli svojom voljom a ne kao nasi proterani sunarodnjaci devedesetih.

Moj otac nije otiso 1971 God. Svojom voljom nego sto je morao kao i danas!!! Nek se napravi statiskika od 1968-1973 i 2013-2018 iste su brojke odlazeci

Radomir

12.10.2018 11:57

Nisu oni otisli svojom voljom, nego goli i bosi trbuhom za hljebom zbog neimastine koja je bila daleko gora nego sada. Sto će reći, neke stvari se na ovim prostorima nikad ne mijenjaju, zar ne? Pomisli čovjek da to nema veze sa vlašću i društvenim uređenjem.

O ne

12.10.2018 12:33

Sta ti pricas? Ko je jos otisao svojom voljom?

Re

12.10.2018 13:16

sta vi govorite:isto je bilo, 65 - 72 E ;drugačne sam iz bn" iz Zavoda za zaposlovanje su svaki toliko vremena hajkali po Selima !pred praznična : uskrs , prvi maj , nova Godina, posedovali su podatke mladiča i Devinska kiji su na borovi, obračali saposlenja ' srbski seljak dobrodušni in je nasedao na njihove lažne troskove , zato su dobivali prašiče , jahanjcke i druge namirnice da če zaposliti Nemčije dete , nista godini Evo ih drugi godini nista od toga deca uzmu torbi ' i puta pod noge najbolja destinacija je bila Slovenija , austrija njemačka :sve preko veže tako je kod mene bilo veselo sam zaradi te bande oči su nam otvorili mnogi smo uspeli uredbe penzione dobivamo srcu odigrali, i sada od jedanputa citam bela kuga , Nece Niko da radi ! vlada Lipovška mnogo obmanjivanjem narod Eto var raditi vi sami sebi prokleta'nemisli , ima ima naroda kiji ceni radnoga človeka ,a vi još cekajte pecajte koga če te da ocerupate ;zato mi je tih mojih semberaca sto jih jebete in naučite , duši vam Prokletije j,,,,m i još tražite pomoč od diaspore pokvarjeni ste do zla boga.

Re Blbl,

12.10.2018 14:39

Naravno da su otisli svojom voljom. I to podmicujuci sefove biroa za zaposlavanje. Kazu, islo se "trbuhom za kruhom" naravno,bas kao i u Jugoslaviji iz jednog grada u drugi grad na posao. Logicno. Kazu morali su. Naravno da su morali. Malo ko ide na posao zato sto ne mora.

tako je blbl

12.10.2018 20:32

PREVARENI GLASAC

12.10.2018 11:32

TAKO CU I JA AKO BOG DA ZA NJEMACKU !!!

Tako je najbolje! ne treba se zadrzavati u propaloj bosni, mislim da ce za koju godinu novi rat

decko

12.10.2018 11:46

Nisi ti prevareni glasac nego bot.

Kojot

12.10.2018 12:15

JA NISAM KO TI GLASAO IZ STRAHA ILI STO SAM SE PRODAO ZA 50 KM JA SAM GLASAO SRCEM NAPACENOG NAORODA. PRAVDA ZA DAVIDA !!!

RE kojot

12.10.2018 14:02

Hah

12.10.2018 12:04

Ovi prije su barem imali planove za povratak. Ovi sad imaju samo plan otići glavom bez obzira, i uopšte ne okrećati se, a kamo li planirati povratak. Najžalosnije što je Srpska postala "Mrska", poboljšanje ni na vidiku...propast!!!!

Koliko se to vratilo nakon 1God. 2 God 5God mozda 10%... sad koji dolaze znaju da se nece varatiti sto bi sebe lagali

Radomir

12.10.2018 13:45

Idemo

12.10.2018 12:59

Nesto je uvijek oko jedne godine. Prvi su otisli i mislili se vratiti za jednu godinu, a sada se cekaju papiri oko jedne godine da se ode zauvijek.

SVAKO ZLO IMA I SVOJE DOBRO

12.10.2018 13:19

EVO GLEDAJUĆI SVA OVA DEŠAVANJA KAKO DODIK MANIPULIŠPE I GLATKO OSTVARUJE SVOJE CILJEVE PREKO OVOG NARODA , JASNO JE DA OVDJE NEMA ŠTA DOBO DA SE OČEKUJE, OSIM BEZNADEŽNOSTI NA DUŽI PERIOD . PREMA TOME PUT POD NOGE I U NEKU OD ZAPADNIH ZEMALJA. NJEMAČKA JE TRADIOCIONALNO GASTERBAJTERSKA ZEMLJA . PREMA TOME OVO ZLO OD VLASTI I OTUPLJENOG NARODA KOJI I DALJE GLASA ZA ISTOG IZRODILO JE JEDNO DOBRO , ODLAZIMO ODAVDE MASOVNO.

Srbima obecana zemlja njemacka a ljubav rusija kao romima italija a ljubav Indija

Hah

12.10.2018 14:28

Zoran

12.10.2018 13:49

Oni su tada ovdje zarađivali mjesecino za sto kila brašna a ovi danas neće ni da razgovaraju ako za platu nemogu kupiti iPhone. Ja sam krajem osamdesetih licno zaradjuvo 150 DM i kad mojoj djeci pokažem tadašnje liste gledaju i ne vjeruju opet ,kao i vi koji ćete ovo citati. U selu od 1500-2000 stanovnika auta si mogao pobrojati na prste jedne ruke a i one koji su imali vozačku dozvolu. A danas mislim da nema osobe koja je napunila 18 g a da nema vozačku i auto smartfon i čim otvori oci kafa i alkohol u kafiću. Niti sam tada pljuvao Tita i vlast niti to činim sada niti sam kukao nad sudbinom nego sam se hvatao posla kakvog je bilo bez obzira sto sam imao diplomu VSS. Danas kada imam dvije kuće i fakultetski obrazovanu djecu i ni sam neznam koliko sam auta promijenio u svojih pedeset i nešto godina nisa ni sretniji ni bogatiji nego tada. Uvijek sretan i zadovoljan i radno vrijeme bilo duže od propisanih 8 sati. Ovo sve sam pisao u jednini ali za sve to je zaslužna i moja druga polovina moja supruga koja me je pratila u stopu. Zato savjet ovoj današnjoj omladini ko sto kažem i mojoj djeci manje politike i vise rada. Rad i samo rad.

svaka ti cast.....svaka rijec je na mjestu

Dule

12.10.2018 17:28

Tako je zemljace. Moj otac je 68 otisao u inostranstvo. Kruha nisu imali da jedu. Sada se solidno zivi ko hoce da radi.

Prnjavor

12.10.2018 21:41

Сасвим поштен коментар који одсликава реалност, не могу се зачудити да моја генерација неће да се хвата иоле поштених послова, док би у Њемачкој у канализацији мишеве гањали да могу за паре!

Браво

14.10.2018 15:14

Razvoj: NEST

© Aleksandar Kamenjašević 2018.
Sva prava zadržana.